01
nedjelja
siječanj
2012
We were born to LIVE not to die.
Ovi post će se općenito vrtiti oko depresivnih misli nas mladih. Prije 2 tjedna u mojoj školi je jedna PRVAŠICA (srednja škola, dakako) pokušala počinit suicid. Djevojka nije u mojoj smjeni pa sam za to doznala tek 2-3 dana kasnije. Kad sam čula za to zadrhtala sam cijelim tijelom a u glavi samo jedna riječ: „ZAŠTO?!“. Nažalost, pomisli na suicid kod mladih osoba postaje sve češće jedini način prekinuti „bol“ koju osijećaju. Kao što rekoh – nažalost.
Raspitivala sam se po školi o tome zašto se je mlada djevojka htjela ubiti. Odgovor – ŠKOLA. Tada se u meni probudila agresija koju odavno nisam osijećala. Škola, uvijek ta prokleta škola. Kad sam došla doma plakala sam koliko sam bila ljuta jer nije fer. Gledajte, svi znamo da škola nije „easy stuff“, svi znamo da psihički ubija – nekoga više a nekoga manje. Našla sam se u koži te mlade djevojke jer sam i ja kroz ovu zadnju školsku godinu „poludila“. Učiš i učiš da bi imao 2! Pa nam onda dođu da je do nas, da su profesori fer! Ma kakvi fer, ništa fer! Činjenica je da 80% profesora ocjenjuje nas đake po karakteru, po prošlosti (npr.po prezimenu) ma po svakakvim banalnim razlozima ali rijetko tko od njih ocjenjuje nas po onome što je najbitnije u školi – ZNANJE! Uvijek si kažem da će sve bit kako treba, da ih za par mjeseci više neću vidjeti ALI kada čujem ovakvo nešto kao ova priča o djevojci onda me ljutnja obuzme! Čula sam da je djevojka inaće uvijek šutljiva, mirna i povučena i zapravo to je idealna žrtva za „fer“ profesore. Djevojka se nije znala braniti, nije govorila roditeljima, sakupljala je svaku „bol“ u sebe. Greška. Ogromna greška. Ja imam sreću da mogu svojoj majci sve reći ali ako ne možeš naći pouzdanje u roditelja, pronađi ga u prijatelja pa makar preko interneta. Samo „ispiši“ to iz sebe. Sakupljati emocije nije nikakvo riješenje, zapravo to je „smrt“ za dušu a kod te djevojke je i doslovce bila smrt. Na sreću otac ju je spasio prije nego što je otišla s ovog svijeta ali zato će bit cijeli život u kolicima. Ljudi moji, ne dozvolite da vas jedna obična „pišljiva“ škola dovede do takvih ludih ideja! Škola nije vrijedna toga, a pogotovo VI niste zaslužili to! Boli me duša kada čitam, čujem i vidim takve vijesti, užasno boli jer suosijećam. Razmislite, nikakvo znanje, nikakav novac koji ste zaradili tim znanjem vam ne može dati zdravlje i volju za životom! Zdravlje je najbitnije i kada ste zdravi onda ćete i uživati. Život je prekratak! Ah, koliko puta sam to čula. Nikad ne znaš što sudbina sprema za tebe, zato ju ne izazivaj nego ŽIVI!!! Živi i uživaj, makar bio/la mlad/a ili star/a.
Kada mene obuzme „depra“ ja se pošteno isplačem, to uvijek pomaže. Plakat, plakat i plakat. Onda upaliti glazbu. Naći „ONU“ pjesmu što ti uvijek pomogne. Evo, moja pjesma za takve dane je od Coldplay – Fix you. Ta pjesma, ne znam što ima...tekst, harmonija..sve paše! Poslušam ju par puta i nakon toga glavu gore i AJMO! Promislimo malo...koliko osoba je izgubilo život a htjeli su živiti i uživati iako su imali slične probleme, a mi koji imamo šansu živit svoj život ne smijemo gledati kao bezveznu stvar nego kao BLAGO. Budimo hrabri, borimo se! Bez borbe nema ništa! Kakav bi to bio život koji je uvijek isti, bez briga, bez problema i bez borbi. NIKAKAV! Ja mislim, da bi onda umrli od dosade. Nađite nekoga s kojim možete pričati o svačemu, jer se uvijek nađe takva osoba u vašem životu samo bolje pogledajte. Morate biti svjesni da je život najveće blago koje imate i kojim možete samo vi upravljati, nemojte ga kvariti ali nemojte ga ni „staviti na policu kao neku knjigu i ostavit da se kupi na njemu prašina“. Problemi su tu da ih se riješimo, i znam teško je ali i vrijedno! Vjerujte u sebe! Recite si JA TO MOGU, JA SAM SNAŽAN/NA! Jer i jeste! Samo vjerujte, vjerujte u sebe.
Eto, znam da je post malo duži ali mi mnogo znači. Oduvijek sam htjela ovo podijeliti javno iako znam da ih neće ovo mnogo pročitati. Možda 2-3 ako i toliko, iks de. Ako znate nekoga tko ima slične probleme, pronađite ga i popričajte. Dijelite probleme i nađite skupa rješenje. Budite samouvjereni i hrabri. Nadam se da je sve u redu što sam rekla ako ne...eh, više sreće drugi put! ;)
Vaša teta M.
<3
p.s. SRETNA VAM NOVA GODINA, MNOGO SREĆE I ZDRAVLJA I HRABROSTI! :)
komentiraj (7) * ispiši * #
27
utorak
prosinac
2011
Vratih se!
Kao što već naslov sam kaže, da vratila sam se. Naime, imala sam 2-3 bloga već prije i mislim da je još jedan aktivan ali zaboravila sam lozinku. Da, malo sam blesava i zaboravna. Napravila sam ponovo blog ne da bi imala 100 čitatelja nego jednostavno da pišem o mojim mislima, što mi se momentalno događa u glavi. Želim opisivat svijet iz svoje perspektive. Želim pisati o glupostima, o zanimljivim stvarima ma i o onim dosadnim "slavnim" osobama jer me oni većinom i impresioniraju svojim "radom".
Ukratko o meni. Pa, ne želim davati neke velike informacije jer se želim držat u sakrivenom. Ne želim sad bit kao ona ženska iz "Gossip girl", ne to stvarno nije moj đir ali... Pa, zovite me "teta M". Hjoj, majko moja kud sam naišla i na tu ideju, stvarno sam...ma!
Što još reći o meni? Pa, punoljetna sam, užasno lijena ali i želim živiti život! Ovisnica sam glazbe, klasične, old rocka ali i ovih novih stvari. Momentalno mi je najveća inspiracija Lady Gaga. Da, volim ju. Ah da, u zadnje vrijeme se u meni gradi ovisnost prema Lana Del Rey :P
Osim toga, pratim dosta modni svijet tako da imam znanja i u tome. Ali mislim da to i nije bitno.
Želim da mi vi, čitatelji moji dragi, budete isto inspiracija. Davajte mi ideje o kojim da pišem, otvorena sam za svašta. Što više različitih tema to bolje, tako će svatko dobiti svoj komadić. Najviše bih voljela pisati o današnjim problemima, pogotovo kod nas mladih. Stvarno, samo dajte!
Eto dragi moji, ovo bi bio moj prvi post na mom NEprvom blogu pa eto. Nadan se da ćete me pratit jer bih stvarno voljela dijelit svoja mišljenja i ideje i s ostalim osobama iz ove države.
teta M.
komentiraj (1) * ispiši * #
